Piše Oleg Mandić
Ljubo je bio mamin bratučed – sin mamine tete Erneste. Sjećam ga se kad sam kao klinac sa mamom išao u Mošćenice (ili Dragu), pa bi ponekad i Ljubo bio u obiteljskom krugu. Ali rijetko: najprije je odsustvovao zbog studijskih obaveza, a kasnije zbog rodoljubnih.
Nakon kapitulacije Italije u Drugom svjetskom ratu rasplamsao se partizanski pokret u Istri. U proljeće 1944 Nijemci koji su bili zauzeli ove krajeve (Adriatische Küstenland) krenuli su sa ofenzivom tijekom koje je Ljubo, u šumi na Lisini, pao u njihovu zasjedu i izgubio život. U mojoj ga obitelji nismo stigli oplakati jer su nas neposredno nakon tih događaja pokupili i odveli u Auschwitz.
Mrakovčić (Josipa) Ljubomir, rođen 10.07.1918. u Voloskom. Nastanjen u Mošćeničkoj Dragi kbr. 64. Hrvat, student veterine u Zagrebu. Aktivist NOP-a od travnja 1941. Sekretar Kotarskog komiteta KPH Kras. Poginuo 28.04.1944. u „majskoj ofenzivi“ na Lipovcu u Lisini.
1978. godine opatijska je Osnovna škola nosila Ljubino ime pa je mjesto njegove pogibije obilježila prigodnom spomen pločom. Mjesto se nalazi na nepristupačnom mjestu podno brežuljka na samom Crnom vrhu, tako da je i dostupno samo planinarima i ciljanim namjernicima. Unatoč želji, nikada se nisam osmjelio tamo poći.
Nedavno sam saznao da su ovog ljeta planinari (Savo Ujčić) i članovi naše udruge (Boris Rumac) uredili spomenik, obnovili slova na spomen ploči i obilježili pristupnu stazu adekvatnom oznakom. Zamolio sam Borisa da me povede do dotičnog povijesnog mjesta, koje je za mene imalo, neovisno o svjetonazorskoj još i obiteljsku komponentu. Zahvaljujem Borisu i Peri (Radić koji nam se pridružio) na jučerašnjem pohodu. Bez njihove pomoći sigurno ne bih bio mogao savladati zadnjih 3-400 m strme neoznačene i nepostojeće šumske staze.
Iskoristivši boravak u Lisinskoj šumi, obišli smo i spomenik Antonu Premužu, koji je poginuo istoga dana kada i Mrakovčić.
