Dani antifašizma 2015 – Večer filma

Šesto izdanje Dana antifašizma u Opatiji (DAF), u organizaciji UABA grada Opatije i Gimanzije Eugena Kumičića, započelo je danas. Prepuna Vila Antonio bila je premala za velik broj posjetitelja, školaraca i znatiželjnih koji su htjeli prisustvovati tematskoj večeri filma. Razlog tome djelomično leži i u gostu večeri, oskarovcu Branku Lustigu koji je svojim prisustvom dao svoj doprinos važnosti ove manifestacije. 

Ispred organizatora prisutnima su se obratili Oleg Mandić (predsjednik opatijskog UABA) te rqvnateljica gimanzije Ivanka Škarić, a čast otvaranja ovogodišnjeg DAF-a pripala je Fernandu Kiriginu, opatijskom dogradonačelniku. Među prisutnima, u publici su se našli i akademik Petar Strčić, glumac Rade Šerbedžija, pjevač Damir Urban, te brojni drugi gosti.

Posljednji let Petra Ginza, američki dokumentarac o tragičnoj sudbini židovskog dječaka, prateći ga od praškog geta preko grada-logora Terezina do smrti u koncentracionom logoru u Auschwitzu, savršeno se uklopio u temu ovogodišnjih Dana antifašizma, Djeca u Holokaustu. Nakon projekcije uslijedio je razgovor prisutnih s g. Lustigom na temu stradanja djece u ratnim situacijama. Između brojnih razmišljanja koja su se čula, ulogu moderatora vješto je odradio Igor Bajok, dugogodišnji suradnik na projektu Dana Antifašizma u Opatiji.

Prvi dan je pokazao kako je DAF relevantna manifestacija koja ima važnu ulogu u komunikaciji, edukaciji i razumijevanju o prošlim događajima, jer jedino upoznavanjem prošlosti se može izvući pouka iz tuđih grešaka kako se one ne bi ponovile.

AUSCHWITZ 70 GODINA KASNIJE…

Piše: Oleg Mandić

Organizatori centralne svečanosti obilježavanja 70. godišnjice oslobođenja Auschwitza i kroz to Međunarodnog dana sjećanja na Holokaust pozvali su me da prisustvujem eventu. I to sa pratiocem! Začudio sam se primivši takav poziv, ali bolje misleći i računajući shvatio sam suštinu „pratioca“. Ja se ubrajam među najmlađe živuće bivše uznike a 82 mi je godina. Prema tome oni ostali, cca njih 3000 danas još živućih širom svijeta, došli su u doba kada biološki sat opasno otkucava. A u takvim uvjetima dobro je imati pratioca: za hodati, za upravljati kolima, za razumjeti i za svaku drugu aktivnost.

Predložio sam prijatelju Goranu Grguriću koji mi je često znao kazati da bi volio sa mnom posjetiti taj prototip užasa da mi se pridruži. Odmah je prihvatio, čak nam se i gospođa Branka pridružila.

Krenuli smo nedjelju 25/1 u 6:00. Po Michelinu 927km: Maribor-Beč-Brno-Ostrava-Katowice-Oswiecim. Snježna mećava u Češkoj, mrak i snježni uvjeti na cesti dalje. Na odredište smo došli poslije 18:00.

U ponedjeljak sam posjetio u Muzeju stare prijatelje, a Grguriće pratio u posjeti jedinog neuništenog krematorija, bloka br.10 sa Zidom smrti, mnoštvo izložbenih postava i ogromnih vetrina sa cipelama, naočalima, zlatnim zubima, kuferima i upakiranom kosom od milijuna negdašnjih zatvorenika. U svakoj izložbenoj dvorani kao da još lebde duše umirućih…
Dobili smo akreditacije: ja plavu kao bivši uznik, Grga i Branka zelenu kao pratioci. Otišli smo u nedaleki Birkenau unatoč upozorenju da toga dana nema mjesta posjetiteljima. Došavši tamo vidjeli smo i zašto: bili su u toku završni radovi oko osposobljavanja ogromnog šatora u koji je stala čitava dugačka upravna zgrada Birkenaua kroz koju su prolazili svi vlakovi sa dolazećim žrtvama. Iza zgrade se prostire 800 m duga rampa gdje se vršila prvotna „dolazeća“ selekcija a koja je završavala kod dva najveća krematorija.

Upravna zgrada Birkenaua postala je simbolom Auschwitza, pa nam je u obliku medalje sutradan uručena svakome od 292 bivša uznika nazočna jubilarnoj svečanosti.

Po mom računu šator je bio širok 60 m, dugačak 100 m a visok 20 m. Remek djelo scenografije. Sa mojom plavom akreditacijom oko vrata nismo imali problema da pregledamo sve što smo željeli. Čak su nam dozvolili i pohod po rampi, ali je bilo previše snijega i hladnoće za dulju posjetu. Vremenske prilike su vrlo neugodno posjećale na one pred 70 godina, kada je skoro čitavog siječnja 1945 temperatura bila oko -10°C.

Utorak je bio „dan D“. Već smo se po programu u 9 sati pridružili poljskim ekipama u polaganju vijenaca na mjestima pogibija. Sa nama je bio i predsjednik Poljske republike Bronislaw Komorowski, a sa njime smo bili i na misi (službi božjoj) u impozantnom Centru za dijalog i molitvu. Tamo smo i ručali – organizirano za sve.

U 13:30 autobusi su nas poveli u Birkenau. Pred šatorom organiziran je kontrolni pregled kao na aerodromu. Kad su nam se pridružile i državne delegacije bilo nas je oko 2600 (kapacitet sjedećih mjesta u šatoru: 3000 mjesta!).
U 15:30 započeo je i svečani program. Na izdvojenom mjestu za „bivše“ mi se pridružio i prijatelj Branko Lustig netom pristigavši. Družili smo se do kraja programa u kojem su sudjelovali Predsjednik R. Poljske, preživjeli logoraši (Halina Birenbaum, Paula Lebowics), Steven Spielberg, uzničke zaklade i oktet komorne glazbe.

Po završetku govora većinom emotivno ispunjenih, državne su delegacije polagale vijence ili cvijeće na centralnom spomeniku. Tada su se pomiješali svi učesnici pa se i Predsjednik RH Ivo Josipović sa suprugom i veleposlanicom RH u Varšavi Andreom Bekić pridružio Lustigu i meni. A tu su bili i Grgurići.

U neposrednoj našoj blizini bili su i slovenski predsjednik Boris Pahor kao i ukrajinski Petro Porošenko. Nedugo zatim okončan je ovaj visoki komemorativni skup.

Sutradan po mnogo prihvatljivijem vremenu smo se vratili u Opatiju. Ovog puta preko Bratislave nam je trebalo 11 sati.

KOMEMORACIJA JAMA IČIĆI

Komemoracija u Ičićima

Tradicionalnom komemoracijom u Spomen-parku kraj Jame u Ičićima obilježen je stravičan zločin otprije 69 godina. Samo nekoliko dana prije završetka Drugog svjetskog rata, 24. travnja 1945. godine, na tome je mjestu živote izgubilo 37 mladih ljudi iz liburnijskog i primorskog kraja, koje su nacisti odveli iz riječkog zatvora i streljali pred krškom jamom.

– Prošle smo godine inaugurirali ovaj lijepi perivoj; osposobili smo ga da noću prekrasno izgleda. Opatijski gimnazijalci kojima se opravdano dičimo, priču o Jami Ičići su istraživali kao jedno poglavlje evropskog projekta Moj zavičaj kroz vrijeme u kojem su sudjelovali. A već su započele i pripreme za komemoraciju sedamdesete jubilarne godišnjice ičićanskog zločina, sljedeće godine. Sa svim time smo si na određeni način približili sagu o Jami Ičići i poniknuli u vlastite duše. Ponovno se Nastavi čitati “KOMEMORACIJA JAMA IČIĆI”

Vratio se Vlak sjećanja 2014 iz Auschwitza

Nakon pet dana putovanja i boravka u Poljskoj, vratio se jučer kasno, u Rijeku, uz pregršt dojmova i emocija, „hrvatski dio“ Vlaka sjećanja na Auschwitz.

Kao što smo javili prilikom odlaska riječ je o međunarodnom projektu posvećenom

Dojmova je puno…

edukaciji o holokaustu prvenstveno đačko-studentske populacije. Inicijatori i organizatori su udruge civilnog društva, ovog puta iz Italije, koje već drugi put pozivaju UABA Opatije da im se pridruži, ovog puta sa 18 osoba. Taj posebni vlak sa 700 mjesta kreće iz Milana i staje u Salzburgu da bi im se tamo priključila naša grupa  iz Hrvatske.

Nastavi čitati “Vratio se Vlak sjećanja 2014 iz Auschwitza”

Vlak sjećanja 2014 uskoro kreće

8.travnja krenut će vlakom iz Rijeke, u organizaciji opatijske UABA-e, hrvatski „ogranak“ Vlaka sjećanja na Auschwitz. Iste večeri spojit će se u Salzburgu na glavni Vlak sjećanja… koji dolazi iz Italije i Švicarske. Povratak je 12. travnja.

S lanjskog Vlaka sjećanja

Značajka cijelog tog međunarodnog projekta jeste da je usmjeren prvenstveno prema mladima: involvira mladež u etičke i moralne društvene vrednote.
To proizlazi i iz sastava naše „ekspedicije“. Od 18 mjesta što su nam organizatori ustupili (lani 12) – 14 mjesta zauzimaju osobe između 16 i 26 godina! A prepoznavši vrijednost projekta, Grad Opatija ove godine sponzorira sve troškove čak 5 opatijskih srednjoškolaca .

Napomena: U galeriji možete vidjeti fotke sa prošlogodišnjeg „Vlaka…“, a nakon 12/travnja pratite foto-galeriju s ovogodišnje ekspedicije…