UABA Grada Opatije organizirala je u okviru svog programa instruktivnih pohoda za svoje članove, posjet Golom otoku. Članovi, njih 45, s velikim interesom su krenuli na put.
Nakon povratka razgovarali smo sa tajnicom Suzanom Cvjetković: „Nakon vožnje autobusom do Crikvenice nastavili smo putovanje brodom dva i pol sata prema Golom otoku. Sve nas je zadivila ljepota naše obale i otoka.
Na Golom otoku dočekao nas je lokalni vodič s kojim smo krenuli u povijest.
Ugledali smo predivne kamene građevine ali u potpunosti uništene iznutra. Samo kamen na kamenu stoji a zidovi pričaju priču. Vidjeli smo zgrade gdje je bila komanda, restoran, ambulanta, škola, hale za proizvodnju dijelova za strojeve, hale za izradu stolica i drvenih predmeta, keramike, zgradu 102 gdje su bile samice, gdje su spavali kažnjenici.
Treba razlikovati vrijeme i vrijeme kada su na Goli otok dolazili pojedini zatvorenici. U studenom 1947 došli su prvi politički zatvorenici, njih 1200 . Bilo je tu političara, komunista, pa čak i narodnih heroja. Ali i običnih ljudi koji su tu privedeni samo zato što ih je netko prokazao da su nešto napravili ili rekli a da to često i nije bila istina. Zajedničko im je bilo što se nisu mogli pomiriti s činjenicom da dojučerašnji saveznik SSSR više to nije i da bi politika SSSR-a mogla ugroziti suverenitet tadašnje Jugoslavije.
Ljudi su bili osuđivani na izdržavanje kazne na Golom otoku administrativnim aktom, rješenjem suca za prekršaje ili insceniranim procesima. Oni su trebali biti izolirani kako se ne bi širile takve pro ruske ideje. Na Golom otoku su se međutim događale i ružne stvari prisutne u većini zatvora. Ljudi su bili mučeni od samih zatvorenika, čamili su u samicama ili teško radili.
Zadnji politički zatvorenici otišli su s Golog otoka 1955.g.
Nakon toga u zatvor su dovođeni kriminalci i najvećim dijelom maloljetni delikventi. Na otoku su izdržavali kaznu i radili. Imali su 8 sati rada, 8 sati odmora i 8 sati spavanja. Za svoj rad su primali i novčanu naknadu. Postojala je i škola u kojoj su mnogi i završili i obrtnička zanimanja.“
Zatvor na Golom otoku zatvoren je 1988.g. Danas ga jako puno ljudi posjećuje, čak i stranih turista. Nažalost Goli otok je zapušten i valjalo bi ga urediti u turističke svrhe i na pravi način valorizirati kao povijesno kulturno dobro. Možda i bude nešto od toga, samo da se dvije lokalne samouprave koje svojataju projekt revitalizacije – dogovore.
